Ti i ja. Samo naizgled odvojeni
tjelima i godinama, samo neznanjem otrgnuti jedno od drugog i bačeni u obmane
realnosti koje nikada neće imati dovoljno snage da nas zauvijek odvoje od
spajanja za koje smo predodređeni još na prvoj stranici knjige života. Lutamo
besciljno tim iluzijama katkad privučeni lažnim sjajem uspjeha, katkad se
povlačimo u vlastite, neizmjerno visoke i neprolazne kule beznađa koje smo
sagradili oko tužnih srca što su ih ranili oštrim strelicama predrasuda i zora
ujedinjenja tada se čini svjetovima daleko. No, ove naše dvije ruke što traže
ispunjenje, kroz san će posegnuti jedna za drugom i njihova toplina koja ne
poznaje granice gluposti naći će procjep u samom temelju kula i one će
pokleknuti pod njom, stropoštavajući se poput nesigurnog zdanja od karata da bi
se pretvorile u sitnu prašinu onoga što doista i jesu. Lažna kuća ogledala
našeg uplašenog ega za koju je mislio da je tako prokleto stvarna. Lažni odrazi
svađa, neuspijeha i odvajanja ne mogu u svojoj prevari skriti istinu koja je
utkana u svaki, tako božanski dah topline što ih naše duše šalju čak i kada
toga nisu svjesne, preko oštrih klanaca nerazumijevanja, širokih pučina
uvrijeđenosti i visokih vrhova ljutnje.
Da, jedino je ona stvarna,
jedino je ona ptica širokih krila koja će se vinuti visoko ka zvijezdama i
nemjerljivom brzinom preletjeti sve nestvarne bezdane svladavajući svojim
nezaustavljivim letom daljine koje smo postavili između naših srca. Kriknut će
tada moćno, s nedohvatljive visine u koju ne može doprijeti nitko, čak ni naša
vlastita tvrdoglavost. A taj poklič dotaknut će i najudaljenija prostranstva
svemira dok se naše ruke poput njegovog odjeka kreću jedna k drugoj. I naša
bića čut će pticu tananim ušima duše prepoznavajući duboko unutra poruku što je
odaslana na samome početku: "Ne postoje tijela, varljivi privid godina,
niti neizmjerne kule tuge i straha što smo ih sami sazdali u tvrdoći uma. Čak
ne postojimo niti ti i ja. Postoji jedino toplina i ljubav ujedinjenja. Jer mi
smo jedno."
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar