petak, 18. rujna 2015.

Dama...




Prolazi maštom, korakom lakim
Neovisna, svoja, s tragom tajne
Prošeta, podijeli čudo sa svakim
Ukrade vječnost sa zvijezde sjajne

Znam ja taj korak, zastane samo
Kad susretne moj, uz naklon glave
Zamrznut ehom: "Vaš sluga damo"
I očima čežnje što pokret joj slave

"Opet ste tu" već slutim joj riječi
Bliske, daleke, u istom tom trenu
Lagani smiješak svu prošlost liječi
Gospode, za mene stvori tu ženu

“Prolazim samo” lažem sam sebe
I kroz snove čekam kada će doći
Pogled me odaje: “Živim za tebe”
Neću ga skriti, znam, neću moći

Ona igra do kraja, čak i kad ode
Sluti kako stojim na raskrižju snova
Ostajem smrznut, rob bez slobode
Sutra, proći će opet, neponovljiva, nova

Autor: Darko Balaš