Najljepši plod samoga neba...

Noćas, opet molim nebesa
Neka te stvore od bilo kuda
Spase me kletve Božjeg bijesa
Još te u meni ima posvuda

Još jesen na tebe miriše
Na najljepši plod samoga neba
Bez njega ni mene nema više
Bože, koliko mi tvoj osmijeh treba

Zraka sunca u tmurnome danu
Moj osobni komadić raja
Pustila si srećo neka vatre planu
I gore životom, do samoga kraja

Mislio sam, odnijet će te kiše
Sprati tvoj miris sa duše
Svakim danom, ja... trebam te više
Kroz beznađa, divlji vjetar puše

Kamo su te odvele staze sudbine
Možda negdje gdje anđeli lete
Ja, pratit ću trag zvjezdane prašine
Već noćas krećem, put tvoje planete

Autor: Darko Balaš