Još dodir ti ćutim u slatkim noćima
Putujem žudnjom u sklopljenim očima
Prosipaš zvijezde po vatri želje moje
Uzmi dušu, uzmi srce, sve je tvoje
Još kožu ti ćutim satkanu od svile
Dok vrele ruke od svijeta su je krile
I dah na jastuku od mojih snova
Dok otvaraš mi vrata u svitanja nova
Još kosu ti ćutim u slapu rasutu po meni
Taj beskraj čežnje u voljenoj ženi
I predaju tvoju bez imalo straha
Napokon spremnu do poslijednjeg daha
Još miris ti ćutim u svakom kutku biti
Razliven po rijeci kojom plivala si i ti
Nosila nas je maticom strasti tražeći more
I iskrala se, krišom, pred svitanje zore
Autor: Darko Balaš
Putujem žudnjom u sklopljenim očima
Prosipaš zvijezde po vatri želje moje
Uzmi dušu, uzmi srce, sve je tvoje
Još kožu ti ćutim satkanu od svile
Dok vrele ruke od svijeta su je krile
I dah na jastuku od mojih snova
Dok otvaraš mi vrata u svitanja nova
Još kosu ti ćutim u slapu rasutu po meni
Taj beskraj čežnje u voljenoj ženi
I predaju tvoju bez imalo straha
Napokon spremnu do poslijednjeg daha
Još miris ti ćutim u svakom kutku biti
Razliven po rijeci kojom plivala si i ti
Nosila nas je maticom strasti tražeći more
I iskrala se, krišom, pred svitanje zore
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar