četvrtak, 17. rujna 2015.

Komadić slavonskog neba...



Kroz magle zaborava ipak ćeš znati
Koliko sam trnuo, koliko htio dati
Taj zadnji komadić slavonskog neba
Treptaj zvijezde iz oka...baš kad ti treba

Možda te sjene jednom na mene sjete
Na zagrljaj u kojem si bila i žena i dijete
Samo kap prošlosti na tvome licu
U njoj, beskrajni pogled na našu ravnicu

Tad, duša bit će ti šira za klasje života
Što klija u svemu kad oko srca se smota
Samo na tren sunce će nanovo sjati
Čut ćeš me opet, duboko unutra znati

Koliko je pogrešno lagati sebe
Bježat u magle, tamo gdje srce zazebe
Al' magle skrile su taj komadić neba
Što ukradoh ga za tebe...baš kad ti treba

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar