četvrtak, 10. rujna 2015.

Oluja se sprema...


Već slutim odavno; oluja se sprema
Hladnoća tvoja probada do kosti
Oboje ćutimo da povratka nema
Ostalo je još samo zadnje: "Oprosti"

Ne želim ga čuti, ne nakon svega
Nakon što prošli smo toliko toga
Ostavi nek plačem iza ledenog brijega
Opijen još uvijek vinom poljupca tvoga

Znam, čekaju me vjetrovi i snježne kiše
Otići ćeš zajedno s komadićem duše
Kroz oluju moram, na dlanu mi piše
Ponijet ću i suze što s neverom me guše

Evo me vjetre, neka urlik ti jača
Koračam na staze što gube se u noći
Ne bojim se sudbe ni nebeskog mača
Jednom, svatko mora svojim putem poći

No, svaka oluja nekad stati mora
I svaki brod uvijek pronađe luku
Iza bljeska munja rodit će se zora
Naš anđeo čuvar vodi nas za ruku

I sretna budi, gdje god spustiš jedra
Neka te oluja odnese do obala sreće
Srest ćemo se jednom, s oba lica vedra
I pamtit naše vrijeme koje vratiti se neće

Autor: Darko Balaš