petak, 18. rujna 2015.

Ljubav se rodila...




Znam sad, zašto lutao sam snima
Izazvao demone samoće, hrvao se s njima
Krišom gledao zaljubljene kako grle se u noći
Sebi zakletvu dao: "Jednom, sve ovo će proći"

I nastavljao dalje, nijemo, stazama bez cilja
Slutio duboko, kako postoji i neka druga zbilja
Mjesto, gdje skinut ću s leđa sve tuge svijeta
Čekao tebe, dolazak tvoj s nekog drugog planeta

Padao i dizao se, uvijek zakinut za duše dio
Onaj najvažniji, onaj što tobom je ispunjen biti htio
Posustao ponekad, u prolaznoj luci od sjena
I svaki put tonuo dublje, znajući: "To nije prava žena!"

Znam sad, kako svaka staza završiti mora
Zatvoriti krug lutanja prije nego rodi se zora
Jer, bez svojih demona, nikada ne bi znao
Kako anđeo si, samo za me sa zvijezda pao

Donijela si svjetlost tamo gdje vladala je tama
Sad, cijeli se svemir zrcali životom, ogleda u nama
Napokon, više ne nestajem u maglama, bez riječi
Samo trag tvog čarobnog osmijeha, sve prošlosti liječi

Jest, iz oceana potrošenih suza, ljubav se rodila
No, one nisu bile zalud, već rijeka koja k tebi me vodila

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar