srijeda, 16. rujna 2015.

Labud s maskom...


Ne daj da te uprljaju zvijeri
Moj bijeli labude iz duše
Nebeskom suzom zlobu isperi
Ne daj da te u blato sruše

One ne vide tvoju ljepotu
Onu svjetlost što sija iznutra
Gracioznost koju daješ životu
I čarobnim činiš svako novo sutra


Znam, iza maske se kriješ
Neuhvatljiva, hladna, daleka
Jedino sa mnom skinut je smiješ
Tu, gdje te luka od ljubavi čeka


Zar ne znaš kako ne vide damu
Za njih si samo ukusni komad mesa
Na kraju te odbace i ostave samu 

Nakon jednog, beznačajnog plesa

A ja plovim niz tvoju bjelinu
Čuvam dragulje koje na licu nosiš
Ne priznam tu tvoju daljinu
I ne dam da divljenje prosiš


Moj bijeli labude vedrine
Ne bježi u prljave močvare straha
Čuj note srca, iskrene, fine
Vrati se domu, tu nema kraha


 Autor: Darko Balaš