srijeda, 23. rujna 2015.

Na rubu noći...


Svi jednom vole, onako, kad duša se daje
Dotaknu ljubav, otvore srce, pobijede zbilju
Sjećanje na to do samog kraja im traje
Kad bili su samo dodir daleko životnom cilju
   
Svi jednom plaču, onako, kad uzdah zaboli
Izgube sebe, sve svoje snove, izgube vjeru
Jest, život je takav, to nas ne uče u školi
Kako vjetrovi sudbine pušu, svjetlost isperu

Svi jednom lutaju, onako, kroz tunele tuge
Jer misle: let leptira više nikada neće doći
No život, uvijek pošalje anđele druge
Koji šapuću nježno: "Jednom, i ovo će proći"

Odlaziš polako, gubiš se u magli, ja idem dalje
Još samo tragovi tvoji međ' zvijezdama traju
Jer svemir ne zaboravi nikog, novu nadu mi šalje
Kako i lutanja moja konačno dolaze samome kraju

Svi jednom vole, onako, kad duša se daje
Ja dao sam sve i napokon mogu na počinak poći
Čujem tvoj smijeh i daleki odjek psa kako laje
Ka zvijezdama krećem, tamo je dom, na rubu noći

Autor: Darko Balaš