Ranjeni lovac...

Nudila je usne od slatkog meda
Skrivala srce iza zida od leda
Šaputala nježne riječi od nade
Čarolija, koja plijenu snove ukrade

Ona se igra, ona voli tako
Zasjeni sve, beskrajno lako
I bira žrtvu, instinktom lovca 
Nije joj stalo do slave i novca

Ona želi kraljevat u duši
Pred sobom, sve obrane sruši
I ostaje tamo za sva vremena 
Naoko ranjiva, krhka i snena

Jer, duboko unutra drhti od straha
Vlastitog poraza, vlastitog kraha
Ljubav je za nju tamnica sjena
Sjećanje, kako bila je ranjena žena

Zato je neuhvatljiva, poželjna, daleka
Zato lomi srca, ne zna što čeka
Možda jednom i prepozna znake
Kako moramo dalje, nakon lekcije svake

Ne možeš otimat' jer jednom si dala
Tražiti vječnost u maštanju budala
Prolazi sve, jedino ljubav traje
Jednom, dobit' će sve, onaj što daje

Autor: Darko Balaš