petak, 18. rujna 2015.

Korak...




Još čujem ti korak kako odjekuje stazama mojih sjećanja, još slutim ga na putu ka svim nemirima, još pratim mu tragove što ne ispiru ih kiše prolaznosti i ne skrivaju ih snjegovi svih mojih zima. Putuje samnom, taj tvoj korak sazdan od vječnosti i lakoće, više niti nema mjesta koje se ne zove njegovim imenom. Čujem ga, da, dolazi iz svih pjesama i stanuje na stranicama svih priča koje govore o ljubavi. Jer, bez njega, sve pjesme su samo prazni potezi pera na papiru, a priče nisu niti vrijedne pričanja. Čujem ga, da, šulja se negdje tamo na poslijednjoj stepenici do sreće, još tako utkan prepoznavanjem na svim stubištima koja vode k nebu. 
Čujem ga, da, u svim stopama života, on i moj je korak koji uvijek vodi samo k tebi, tamo, gdje završavaju sve moje ceste.

Autor: Darko Balaš