Naslikala si portret od sjete u snima
Znam, čeka me tamo, prije svanuća
Dušom boja mu teče, i bezglasna rima
Melodija čežnje, kroz pastele bespuća
U okvir od nemira san mi te stavlja
Umjetnik to je što predajom slika
Kreira djela bez pobjede i slavlja
Zauvijek svladan svjetlošću tvog lika
Portret je taj u svakoj galeriji noći
Nosim ga tamo i prije sklapanja oka
Znam, naslikan žudnjom opet će doći
Paleta mu je rana, beskraje duboka
U rađanju jutra tek na tren se skrio
U novom danu što za čas izblijedi
Premda od boli, samo njega sam htio
Nijedan drugi stvaranja ne vrijedi
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar