četvrtak, 17. rujna 2015.

Portret od sjete...





Naslikala si portret od sjete u snima
Znam, čeka me tamo, prije svanuća
Dušom boja mu teče, i bezglasna rima

Melodija čežnje, kroz pastele bespuća
 

U okvir od nemira san mi te stavlja
Umjetnik to je što predajom slika
Kreira djela bez pobjede i slavlja
Zauvijek svladan svjetlošću tvog lika

 

Portret je taj u svakoj galeriji noći
Nosim ga tamo i prije sklapanja oka
Znam, naslikan žudnjom opet će doći
Paleta mu je rana, beskraje duboka

 

U rađanju jutra tek na tren se skrio
U novom danu što za čas izblijedi
Premda od boli, samo njega sam htio
Nijedan drugi stvaranja ne vrijedi

 

Autor: Darko Balaš