srijeda, 9. rujna 2015.

Monja...


Koliko je svemira u pogledu žene?
Što sjaje životom kroz oči njene
Odraz su duše što nebo je stvori
...
Put do raja što kroz pustinje gori

U osmijehu krije ukraden sjaj zvijezde
Čarobnu prašinu na kojoj sve vile jezde
I sam plamen sunca što pobjeđuje tamu
O da, i maglene noći prepoznaju damu

Kad se nasmije iz srca i vrijeme stane
Najcrnje noći, magijom pretvori u dane
Zvonki je smijeh kao pjesma slavuja
Oko nje radost, sve se budi i buja

Al' najljepša je staza što do srca joj vodi
Otkrivanja vrijedna kad jutro se rodi
Njeno ime na usnama kroz svjetove nosim
Monja, samo tebe od Boga za sebe prosim

Autor: Darko Balaš