Gospođica...

Imala je pogled od baršuna i svile
Bogova čežnju oči su joj krile
Samo treptaj i nestadoh u njima
Nagovještaj nade davala je svima

Gospođica, s osmijehom od čuda
Slamala je srca, lagano, posvuda
Prolaskom svojim raspaljivala snove
Tražila izazov i avanture nove

Diskretna, svoja, al' prividno blizu
Neuhvatljiva kao rijetki biser u nizu
Uvijek za jedan korak predaleko
Kad činilo se kako zarobit će je ne'ko

A ja sam je rimom zaustavit htio
Stihom, što samo njoj je napisan bio
Opjevah osmijeh i baršun i svilu
Poslah joj nebo na anđela krilu

Poklonila mi smiješak, pogled obećanja
A pjesnička duša još zalud je sanja

Autor: Darko Balaš