Put prema raju...

Čudno neko vrijeme, čudni neki ljudi
Svak' uzima pravdu, svak' drugome sudi
Znam, sude i nama, za naše snove
Ne znaju, srećo, kako to ljubav se zove

Odustati nemoj, ni kada nestane puta
Ne budi kao oni, crni gavran što luta
Tvoje je gnijezdo daleko od sjene
Ti imaš kompas, ti imaš mene

Oprosti im, srećo, što zaborav traže
Oprosti im, mila, nek' pjesma ti kaže
Koliko je čovjek bez ljubavi ništa
Drvo bez šume, vatra bez ognjišta

Kad nestanu snovi, nestaje i duša
Tad čovjek stane, tad zavist sluša
Zato nam sude, jer rubom srca znaju
Snovi su jedini put prema raju

Autor: Darko Balaš