Zbog tog pisma postojim...

Pamtim to kao da jučer se zbilo
Milijun želja u jednu se slilo
Samo da ukrademo još komadić neba
Još samo taj tren, za zauvijek treba

Djeca smo bili, ali dovoljno zreli
Znali da sjećanje za život je cijeli
I da prazne su riječi: "Prolazi sve"
Da, stvari i ljudi, al' ljubav nikada, ne

Možda se i sretnemo negdje na putu
Možda i sudbina promjeni rutu
Al' od kad su te odveli ja još uvijek stojim
I sve žene što prolaze tvojim likom krojim

Još čekam to pismo dok godine lete
Iako izbrazdan vjetrom, još uvijek sam dijete
Kunem se, ja vjerujem u tvoje obećanje:
"Mogu te voljeti jedino više, nikada manje"

Možda si i pisala, rekla si da hoćeš, kroz suze
Možda ga netko drugi već odavna uze
Odustati neću, zbog tog pisma postojim
Doći će jednom, kad sva sjećanja zbrojim

Autor: Darko Balaš