Skini, tu masku od hladnoće koju nosiš
Duboko, pod njom, naše vrijeme prosiš
Poput srebra, na ledu, spazih suze trag
Znam, naš kutak svemira, još ti je drag
U njemu, svaka riječ bila je od šutnje
Tamo, unaprijed, znali smo sve slutnje
Razumjeli pjesmu što sudba je sklada
Tamo, nestajali su lovci, a kraljevala nada
U njemu, princeza si bila na tronu od ruža
Sigurna u dvorcu, što ga samo ljubav pruža
Jedino tamo, od svih pogrešnih si se krila
Jedino u njemu, ono što jesi, doista si bila
Sad glumiš sreću, nek' svi je drugi vide
Tvoji dani su predstava, i tako to ide...
Zamijenila si dvorac za kazališta laži
Al' maska ti plače, naš kutak svemira traži
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar