srijeda, 9. rujna 2015.

Naš kutak svemira...


Skini, tu masku od hladnoće koju nosiš
Duboko, pod njom, naše vrijeme prosiš
Poput srebra, na ledu, spazih suze trag
Znam, naš kutak svemira, još ti je drag

U njemu, svaka riječ bila je od šutnje
Tamo, unaprijed, znali smo sve slutnje
Razumjeli pjesmu što sudba je sklada
Tamo, nestajali su lovci, a kraljevala nada

U njemu, princeza si bila na tronu od ruža
Sigurna u dvorcu, što ga samo ljubav pruža
Jedino tamo, od svih pogrešnih si se krila
Jedino u njemu, ono što jesi, doista si bila

Sad glumiš sreću, nek' svi je drugi vide
Tvoji dani su predstava, i tako to ide...
Zamijenila si dvorac za kazališta laži
Al' maska ti plače, naš kutak svemira traži

Autor: Darko Balaš