srijeda, 16. rujna 2015.

Ne postoji ništa, jedino sada...

 

Koliko ljubavi u jedan pogled stane
Onaj, što tkaju ga sudbine niti
Koliko miluje, koliko zaliječi rane
Sazdan od čežnje, sazdan od biti

Pogled je to što samo tren traje
Al' on je vječan, zaustavi zvijezde
Kad duša kroz njega se daje
Ptice nebeske u njemu se gnijezde


 Šapuće rječi, bez ijednog glasa
Sve stihove šutnjom sklada
Dva vodi srca do konačnog spasa
Ne postoji ništa, jedino sada


Sreću smo svoju u njega skrili
Prvi put, kad oči su se srele
U pogledu tom jedno smo bili
Od tad' bića dva, isti obzor dijele


Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar