I oboje shvatili odmah: "To je sve što nam treba"
Daleko od močvara zlobe i kaljuža života
Tu, na našoj planini, gdje sve je ljepota
Ovdje nema ugriza zime, niti mučnina vrelog ljeta
Samo dva srca što kucaju skladno, na vrhu svijeta
Ovdje se smijemo voljeti iznad svih zabrana i zala
S postolja naše planine; svaka močvara daleka je i mala
Još ćemo mnoge uspone zajedno proći
Od svih lovaca, daleko gore, skriti se u noći
A u prohladna jutra ja kupat ću se u očima tvojim
Nebeski plavim, kad pod samim svemirom stojim
Ova ljubav uzdigla se iznad svega i traje
Zauvijek zajedno, svakim korakom, duša duši se daje
Daleko od svih čut ćemo pjesmu što je cvrkuće Zeba
I proslavlja dvoje, što postaše jedno, ispod samog neba
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar