utorak, 15. rujna 2015.

Posljednja stanica nade...

Kroz snove me potraži, tamo, gdje još uvijek sviraju naše balade
Kao i nekad, uz osmijeh ću te čekat, na posljednjoj stanici nade
Kada te slome i kad strgnu taj anđela sjaj što ga nosiš u oku
Sklopi ga odmah srećo, za tren se sakrij u našu tajnu duboku

Ja biti ću tamo, uvijek, znaš, onim mojim: "Sve je u redu"
Daleko od zbilje, na obali srca, kada te do duše vile dovedu
Jer i snovi moji tobom se zovu, u svakom titraju svijesti
Šaljem ih Bogu, kujem ih nadom, kako snove tvoje će sresti


Tu nasloni glavu, počini mirna, neka te miluju sjećanja zvuci
Ja čut ću ti uzdah i poslati ljubav u nebeskog anđela ruci
On moj je glasnik, kroz vremena magle on utjehu nosi 

Kad ja ne mogu, nek on cjelov spusti, da ti spava u kosi

Kroz snove me potraži, tamo, gdje još uvijek sviraju naše balade
Kao i nekad, uz osmijeh ću te čekat, na posljednjoj stanici nade


Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar