petak, 18. rujna 2015.

Posljednji tramvaj...


Posljednji tramvaj, pun tišine i sjete
Sa stolca gunđanje starca kako godine lete
Poneki rijetki putnik donosi miris jesenje kiše
Koliko je stanica prošlo, otkad nema te više

Još jednom ću ovom prugom sjećanja proći
U džepove trpati svjetla što se gube u noći
Svaki taj krijes u sebi krije tvoj nasmijan lik
Opsjena prevaranta uma, prljavi sudbine trik

Posljednji tramvaj, mene nikud ne vodi
Iako vozi, čeka nek' novo jutro se rodi
Neka druga lica i neki sretan, zagrljen par
Pomladit će se opet, ovako poluprazan i star

Znam, još želja te vidi kada otvore se vrata
Još duša se nada zadnjoj stanici od zlata
Možda još noćas neka te čarolija stvori
Do samog kraja puta; čežnja i dalje gori

A tramvaj, beskrajno, niz pruge života kreće
Nekome posljednji, nekoga prvi put sreće

Autor: Darko Balaš