Žena...

Ljepota žene nije isključivo u njenoj vanjštini. O da, sreo sam u životu prelijepe žene bez supstance i predivne žene koje zrače ljubavlju, profinjenošću i seksipilom svakim svojim pokretom koji je melodija čiste ženstvenosti, one nenaglašene, one što se jedino može osjetiti u trncima koji završavaju u vrhovima prstiju muškarca. Ova ženstvenost dolazi od ljepote koja se krije unutra, ova magnetna energija suptilno zrači spoznajom o vlastitoj privlačnosti. Ja jesam, ja sam žena. Ona koja mora zadovoljiti sve norme što su joj tisućljeća nametnula kao breme, ona koja se bori i kada su sve druge borbe uzaludne. 

Ona koja zna da jedino njenom voljom svemir može procvjetati novim životom, obnoviti se i nastaviti dalje. I sve to uz osmijeh, onaj potez kistom bogova koji su je stvorili kao najveličanstvenije biće koje postoji. Naoko krhka, nježna i jedini ukras kojim muškarac može u potpunosti začiniti život, a duboko unutra vulkan ideja i inteligencije koji jedini može promijeniti svijet nabolje. 

Ona ne postavlja pitanja jer već unaprijed zna odgovore, ona obriše suze i nastoji ukrasiti svijet prkosnim osmjehom ljepote. Ne brine ju što je pala, već je li itko vidio njen pad, ona duboko unutra sluti energije što se kao nevidljive niti provlače među ljudima, ona zna. U svakom meteoru koji zakači zemljinu atmosferu i sagori poput iznenada ugasle svijeće, ona će vidjeti zvijezdu padalicu i zaželjeti ostvarenje svojih najintimnijih snova koje nikome nikada nije niti spomenula. Ona je tajna vrijedna otkrivana kroz stotine života. Jednostavno; ona je žena.

 
Autor: Darko Balaš