Volio bih da ne odlaziš...

Postoje trenuci u životu kada se srce prospe poput biserja koje je teško skupiti nebrojeno uzdaha dugo
Takvi su trenuci kada odlaziš...
Postoje sve one riječi koje ostanu neizgovorene, a htjele bi biti još samo malo oplemenjene, samo neka ih ti čuješ, i ništa drugo
Takve su riječi kada odlaziš...
Postoje dodiri koji posljednjim vapajem traže toplinu još samo jednog poljupca, još samo jedan stisak tvojih prstiju, moja tugo
Takvi su dodiri kada odlaziš...
Postoje misli koje grčevito vrište tvoje ime dok nestaješ u daljini, praćena tom neizmjernom prazninom koja ostaje
Takve su misli kada odlaziš...
Postoje osjećaji kojima jedino tvoj smješak, jedino tvoja iskra iskonskog prepoznavanja u kutku očiju dostaje
Takvi su osjećaji kada odlaziš...
Postoji čovjek kojemu jedino mrzla hladnoća otupljenosti preostaje
Takav je taj čovjek kada odlaziš...
Volio bih...........
Volio bih da ne odlaziš

Autor: Darko Balaš